Osnovna škola Žuti brijeg Zagreb

O školi…

Na Žutom brijegu žuta škola,

u njoj žuti maslačci i žute zlatice upijaju sunce,

znanje, ljubav i brigu svojih učitelja.

i tako već skoro 30 godina…

Već ili tek?             

Kako i kada je sve počelo?

   Na cvjetnoj livadi Žutoga brijega iznikla je škola i donijela stalno proljeće jer dječji smijeh i radost cvjetaju ovdje bez prestanka.

   Počelo  je 7. veljače 1983. godine. Prvi su došli učitelji, puni ideja, spremni tkati svilene niti ljubavi, znanja i ljepote.  Onda su došli učenici. Na početku škola je brojila  609 učenika i bila je dobro opremljena s 4 učionice za razrednu nastavu i 8 učionica za predmetnu nastavu, kabinetima, knjižnicom, dvoranom za tjelesni, dvoranom za priredbe te moderno uređenom mliječnom kuhinjom.

   Većina nastavnika putovala je iz grada, pristup školi bio je prilično težak, a autobusne linije nisu vozile do škole kao danas. Iako nam to danas izgleda nemoguće, u školi nije bilo ni telefona. Škola je na početku radila u tri smjene. Već prve godine formiran je pjevački zbor i folklorna družina. Učenici su se javljali svojim radovima u dječje časopise, održavale su se kazališne predstave u lijepom ambijentu unutar škole, u kojem i danas održavamo školske priredbe, djeca su organizirano vođena u kazališta u grad. Kako naselje nije imalo nikakvih kulturnih sadržaja, u školi su se održavale i filmske projekcije. Ubrzo je uređen i školski okoliš. Učenici su u raznim slobodnim aktivnostima sudjelovali na školskim priredbama i smotrama izvan škole, a Mali i Veliki zbor počeli su nizati uspjehe na smotrama djece i mladeži u Varaždinu.

   Broj učenika svake školske godine se povećavao kao i broj aktivnosti u školi i izvan nje.

   Stigle su devedesete, a s njima i rat.

   Počeli su pristizati prognanici, a njihov dolazak svjedočio nam je kako se širila agresija na Hrvatsku. Svi zajedno uložili smo puno truda da bi se novopridošli učenici uključili u nastavni program.Trudili smo se pružiti im toplinu izgubljenog doma. Uključili smo se u akcije prikupljanja materijalnih dobara, darova za blagdane, knjiga za spaljene knjižnice u Vukovaru i Vinkovcima. Nastava je više puta prekidana zbog uzbuna, satovi su skraćivani na 35 minuta. Po povratku svojim kućama i školama, učenici su nam se javljali. Pamte Žuti brijeg po srdačnosti.

    Tijekom školske godine 1998./99. sagrađene su nam još četiri učionice, koje su nam od samog početka  bile prijeko potrebne. Više ne radimo u tri smjene, niti subotom. Dobili smo i školsko igralište.

    Broj učenika u našoj školi iz  godine u godinu ponovo se povećavao i opet smo počeli s radom u tri smjene.Školska godina 2007./08. donijela je veliku promjenu. Počeli smo s izgradnjom 12 novih učionica s pripadajućim kabinetima.Sljedeće školske godine prešli smo na rad u jednoj smjeni. Isto tako i stari dio škole  temeljito je preuređen.     

   Danas Žuti brijeg izgleda još žuće, bolje i potpunije.

   Svake školske godine sudjelujemo na natjecanjima iz različitih područja, iz svih nastavnih predmeta. Sudjelujemo na likovnim i ostalim smotrama, javljamo se na natječaj za izradu slikovnica, odlazimo u grad u kazalište, posjećujemo muzeje, u školi se uče dva strana jezika, engleski i njemački jezik kroz redovnu i izbornu nastavu, radimo na prevenciji zlostavljanja i razvoja životnih vještina, imenovani smo vježbaonicom za studente nastavničkih smjerova fizike, imamo organiziran produženi boravak za učenike 1., 2. i 3. razreda te Produženi stručni postupak.

   Vrijeme prolazi, djeca djece naših učenika i prvih generacija čine okosnicu škole. Učenici odrastaju i odlaze dalje, u srednje škole.

   Svaka generacija iza sebe ostavila je trag, neki mali znak sjećanja, kao posađeno drvo ili knjigu za školsku knjižnicu.

   Onaj dublji trag ostao je u našim srcima. A nadamo se i u njihovim.